Povijest Dubrovnika
Dubrovnik je stari povijesni grad koji je nastao u 7.st. nakon propasti Epidauruma, današnjeg Catata koji se razvio nakon što je stanovništvo zbog propasti grada Epidauruma potražilo utočište na obroncima današnjeg Dubrovnika. U 7.st. cijelu obalu naseljavaju slavenski narodi, Hrvati koji uspostavljaju naselja zajedno sa domaćim stanovništvom te se podno brda Srž na obližnjem Raguisiumu razvija veliko naselje koje Hrvati nazivaju Dubrovnik.Ovo ime potjeće od hrastovih šuma koje su tada nazivale dubrave. Negdje u 12.st. Dubrovnik dobiva svoje zidine i urbanizira se, a pod utjecajem Mletačke vlasati ostaje duži period koja će ga povijesno obilježiti. Lukavim i diplomatskim mjerama, Dubrovnik se uspio otrgnuti od njihove žestoke vladavine Zadrarskim mirom u 14.st. Nakon toga nastaje Dubrovačka republika koja će kroz povijest odoljevati najezdi raznim imperija, najviše Turcima, i biti važna pomorska sila i trgovačko središte. Svoj procvat doživljava u 15. i 16. st. I ostaje samoupravna republika sve do 19. st. kada je mirom u Beču pripojena ostatku Dalmacije u čijem je sklopu ostala do danas. Tijekom Domovinskog rata uništen je veći dio spomeničke baštine Dubrovnika koja je do danas većim dijelom popravljena i predstavlja važan dio kulturno-povijesne baštine i sveukupne turističke ponude.